 |
Stvoriš vrijeme bez izlaza,
vrijeme omame,
kad ne mogu ništa da učinim
da se pobunim
i nešto novo stvorim.
Snom uspavana,
tobom obuzeta,
sputana sama
u maglama sna
koje me grije.
Plutam po maglinama
u kojima prestajem da postojim.
Spremam se za odlazak
od sna i tebe.
Hoću da se spasim,
da progledam svojim očima
svoj život bez tebe.
Čekaju me:
novo uzimanje daha
nove zablude,
razmimoilaženja,
nalaženja pa gubljenja,
žaljenja za snom, za tobom
ali i moj život.
Nema komentara:
Objavi komentar