MARIHUANA

Možda je prošao život cio
od onog dana kad sam je sreo,
kad prvi put vidjeh te oči plave
i boju kose pokošene trave.

Ali pomislih, lijepa je ona
i ne čuh tad zvuk starog zvona,
što je u smrt zove polako
i da sam znao, kako bih plako.

Ruku mi pruža kao da pita
voliš li rijeku, polja i žita?
Ruku sad pruži ruci što vapi
ruku sad pruži vapaju smrti.

I onda svatih pred kojoj stojim
pred onom što živi u snovima mojim,
ispijena i blijeda provodi dane
u dimu marihuane.

Htjedoh da ljubavlju okrenem drogu,
jer, što je ona skrivila Bogu,
zvala je Mjesec i zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude.

Uzalud bijehu riječi moje,
nestaše oči plave boje,
umrla je u suton jednoga dana,
a bila je lijepa i zvala se - ANA.

Ana, djevojka plavih očiju i kose,
kakvu tisuće djevojaka nose,
koje će isto jednoga dana doći
tamo gdje je i - ANA.

Na jednom grobu zaplakah prvi,
upisah riječi kapljama krvi:
"Umrla je u suton jednoga dana,
a bila je lijepa i zvala se - ANA."



A znala je da narkomani dugo ne žive
i da se kratko svojim snovima dive,
voljela je da bode svoje vene,
voljela je mnoge, a možda i
M E N E .

Gabriela Montana

Iskusna blogerica koja uz sve svoje obveze te svakidašnje negodovštine uspijeva i održavati ovaj blog za zaljubljene te one koji se tako osjećaju.

Nema komentara:

Objavi komentar