MARIHUANA

Možda je prošao život cio
od onog dana kad sam je sreo,
kad prvi put vidjeh te oči plave
i boju kose pokošene trave.

Ali pomislih, lijepa je ona
i ne čuh tad zvuk starog zvona,
što je u smrt zove polako
i da sam znao, kako bih plako.

Ruku mi pruža kao da pita
voliš li rijeku, polja i žita?
Ruku sad pruži ruci što vapi
ruku sad pruži vapaju smrti.

I onda svatih pred kojoj stojim
pred onom što živi u snovima mojim,
ispijena i blijeda provodi dane
u dimu marihuane.

Htjedoh da ljubavlju okrenem drogu,
jer, što je ona skrivila Bogu,
zvala je Mjesec i zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude.

Uzalud bijehu riječi moje,
nestaše oči plave boje,
umrla je u suton jednoga dana,
a bila je lijepa i zvala se - ANA.

Ana, djevojka plavih očiju i kose,
kakvu tisuće djevojaka nose,
koje će isto jednoga dana doći
tamo gdje je i - ANA.

Na jednom grobu zaplakah prvi,
upisah riječi kapljama krvi:
"Umrla je u suton jednoga dana,
a bila je lijepa i zvala se - ANA."



A znala je da narkomani dugo ne žive
i da se kratko svojim snovima dive,
voljela je da bode svoje vene,
voljela je mnoge, a možda i
M E N E .

Gabriela Montana

Iskusna blogerica koja uz sve svoje obveze te svakidašnje negodovštine uspijeva i održavati ovaj blog za zaljubljene te one koji se tako osjećaju.

2 komentara:

  1. Marihuana
    za 30 godina su mnogi sta oduzeli i dodali - u osamdeset i nekoj smo je ovako znali :

    Mozda je prosao zivot ceo,od onoga dana kad sam nju sreo,
    kad ugledat oci te plave i kosu boje pokosene trave.

    Al pomislih lepa je ona,i ne cuh zvuk onoga zvona,
    sto je u smrt zove polako, a da sam znao ja bih plako.

    Ruku mi pruza kao da pita,volis li reku polja i zita,
    ja pruzih ruku ruci sto drhti,i pruzih ruku vapaju smrti.

    I kao zle duh pred kojim stojim,onaj sto zivi u snovima mojim,
    sama i bleda provodi dane,u drustvu i bez marihuane.

    Hteo sam ljubavlju da oteram drogu,al sta je ona skrivila bogu,
    zvala je nocu zvezde da joj sude,htela je da voli i voljena da bude.

    Uzalud venu nade moje, umrese oci plave boje,
    uzalud proklinjem polazak onoga dana,i zlo sto donosi Marihuana.

    Ana lepa devojka lepih ociju i kose,i cije ime hiljade devojaka nose,
    Koje ce isto jednoga dana, otici tamo gde i moja ana.

    Na njenom grobu zaplakah prvi, ispisah reci kapima krvi,
    Umrla je u svitanju dana,bila je lepa i zvala se ana.

    A znala je da narkomani dugo ne zive, i da se kratko snovima dive,
    i zato ispisah na njenom grobu, volim narkomane a prezirem drogu.

    OdgovoriIzbriši
  2. To je stara pjesma,pamtim je skoro 40 god. i tad mi je bila glupa.Pouka kako droga ubiva odnose u ovom slučaju je dezinformacija pošto je riječ o kanabisu a ne heroinu,naznaku kojeg tek u zadnjoj nadopisanoj strofi... Tužno..

    OdgovoriIzbriši