Nema te!
A trebam te!
Još i sad mi zvuči
U ušima
Pjesma neminovnog rastanka.
Nošena ritmom
Nepovratnih valova.
I vidim onu tvoju
Ruku ispruženu,
Koja se izgubi
U magli suzećih očiju.
A tvoj glas umuknu,
Nestade pjesme,
Iščeznu ruka.
A ja tu stojim
Još uvijek na žalu
Povratka beznadnog.
Nema komentara:
Objavi komentar