trenutke sreće da prelistavam u sebi,
želim da mi lice i oči prekrije tama
i da razmišljam samo o tebi.
Ne želim ljubav koja vječno traje
niti odsjaj mjeseca i zvijezda u noći,
ne želim život koji stvarnost daje,
hoću snove u kojima ćeš mi ti doći.
Ne želim da gledam sve te ljude sretne,
koji ne znaju za bol i tugu,
ne, ne želim njihovu ljubav što mi nude,
hoću da vidim na tvom nebu svoju dugu.
Ne želim ni tračak vidljive radosti,
koja je tako glupa i nestvarna,ne želim ni mali izvor svjetlosti,
jer sve je to samo praznina i tama.
Želim da ove noći razmišljam o tebi,
da te gledam u snovima dugim,
želim da vratim uskraćenu sreću sebi,
želim... želim da te još jednom
zagrlim i poljubim...
Nema komentara:
Objavi komentar