Dugo sam stajala nad jednom slikom,
tiho te zvala u jesenjoj noći,
iako znala sam da nećeš doći.
Mirno je rekao da voli drugu,
tad mi je nanio samo tugu,
tužna srca i vesela lica,
krila sam tugu od drugarica.
Teško je, teško, veseo biti,
a još teže tugu kriti,
gledat kako umire cvijeće,
umire ljubav, vratit se neće.
Dugo smo šetali stazama sreće,
slušali zvuke sretne gitare.
A sada plačem,
plačem u tihoj jesenjoj noći
i sjećam se one tople noći
kada si mi rekao:
"DOĆI ĆU, DOĆI!"
Nema komentara:
Objavi komentar