Hoćeš li da proljeća u nama probudimo
i da volimo, volimo beskrajno,
i za one koji to ne mogu?
Hoće li ikad prestati cvrkut
raspjevanih ptica?
Dosta mi je oko sebe svih sanjara,
zanesenjaka, lutalica, a ja - sama.
Hoćeš li mi prići već jednom,
u tišini, sumraku, tiho...?
Bacit ću sve u vodu
pa i tvrdnje da mi više ništa
ne znači nitko.
Hoćeš li, da još jednom
pogledaš u moje oči
i povjeruješ mi da
u srcu mom živiš samo ti?
Počni već jednom
da me
voliš.
Hoćeš li?
Nema komentara:
Objavi komentar