govor je srca u njima moj,
al kako sad pjesmu da pišem
kad drugoj poklanjaš osmijeh svoj.
Al nešto mene u duši tišti
i kaže piši, piši za sve,
bit će ti lakše kad slažeš riječi
iako on ne voli te.
Danas sam htjela da budem sretna,
ti mi pomuti sreću tu,pogled mi osta ukočen odjednom
kad vidjeh tebe i s tobom nju.
I tad se sve u meni slomi,
nadanje, sreća ode bez traga,
i uvjerih se tada da nikad više
ja tebi neću biti draga.
Jako je lijepa, moram da priznam
i ti si lijep isto tako,
cvijeće je bilo oko vas svudakad si pored mene promakao.
I odjednom sve u meni posta
pakao, bol i tuga svela,
suze su tekle, tekle od bola
i trebalo je da plačem,
a nisam htjela.
Nema komentara:
Objavi komentar