.jpg)
Gledam u beskonačan prizor.
Pogled mi se stalno vraća na tvoj lik,
blag smiješak, zelene oči.
O, zašto?
Zašto je netko uvijek sretan,
a netko mora da pati?
O, zašto?
Zašto sam baš ja ta,
koja mora da pati
nad tvojim likom?
O, zašto?
Zašto si tako lijep,
zašto mi odvraćaš pažnju drugih,
meni nasmiješenih lica.
Pogledam te i
tužna sam.
Tužna sam,
jer znam da te volim,
a imati te ne mogu.
Usne mi podrhtavaju,
želim ti nešto reći,
ali ne mogu,
samo te gledam.
O, zašto?
Zašto sam se uopće rodila?
Znam.
.jpg)
Rodila sam se da bi patila,
jer voljena ne mogu biti.
Oh, te suze.
Zašto nisu radosnice?
One mi i donose tugu,
sve mi se skuplja u grlu.
I onda odjednom jedna suza
klizne mi niz lice.
Ova suza što kanu iz mog oka
rođena je za tebe,
rođena je zbog tebe,
jer ljubav mi uzvratiti ne želiš.
O, zašto volim,
a voljena ne mogu
biti.
Nema komentara:
Objavi komentar